Da, ljudi znam da sam obećala sapunicu... i iskreno čim sam objavila blog... misla sam... o jebote... u što sam se uvalila.... di ću ja dobit tu sapunicu... kaj ću morat sve izmišljat... a kad ono... sapunica se stvorila sama od sebe... hehe... i može se reći da je počela točno zadnjeg dana školske godine...
Napokon... školsko zvono čujem zadnji puta... hehe ... brzo trčim od frenda do frenda i pozdravljam se.. jer im se nažalost nemrem pridružit na jarunu...ŠMRC I JEEE... zato što idem na more... hehe... al samo par dana... onda opet tjedan dana nazad u zg... i onda 2 mjeseca na moru.... hahahahahahahahahahahahahahaha...baš sam hepi...makar znam da neće bit nikog od ekipe osim domaćih veselim se.,...
I tak hodam ja Ilicom, kad ono odnekud čujem pjesmu Mr.Big-a To be with you... o kak sam glupa to mi je mob...
-DOBRO DI SI TI?-mama pizdi ...
-A tu sam... sad ću doć na Britanac...-
-Ja te tu čekam i zovem... ono ko zadnji kreten... daj trči ....
- Dobro... pa šta si živčana...
- Kak ne bi bila... e evo vidim te..
I žena meni poklopi... naravno kasnije sam vidla da imam 3 propuštena poziva i svi su od moje majke......al Naravno gegam se ja po Britancu... i boli me... sva hepi....
-Dobro očeš ti da ja ostarim... dok se ti ukobeljaš u auto ...
-Gle mama daj se smiri... jer ostarit češ enivej... ušla ja il ne ušla u auto....
Al dobro... upala sam u taj auto.. krenule smo na put... naravno tata i brat su u drugom autu krenuli još sat vremena prije nas.... put je prošao ok... naravno pjevala sam skoro većinu vremena ... hehe... a i mama se smirila ....
Nakon dva i pol sata vožnje stigle mi... i naravno buraz i ja odmah odletili na noćno kupanje... hehe... čovječe bilo je prevruće... a tek voda... kao da si u toplicama...
-CARMEN!!!! – neko vrišti... a da pa to je Mirjana...naravno sad se mala ekipica skupi oko mene... i sve to ... naravno skoro su me bacili u vodu obučenu.... uzme mene Andrej i idemo... ALI... KAD sam mu počela vrištat na uho... izgubio je volju.. a mrzim kad mi to rade.... čovjek nemre u miru doć na plažu... bez da ga neko ne baci u vodu,tj more...
I dobro sve glatko teče... zajebancija i to.. jer tam su bili uz Mirjanu i Snježanu (njenu mlađu sestru), Šimun(živi na Krku)... Stefan( on je iz Beča, al rodom iz BOsne)... mali Karlo (lik je iz dubrave...Adis(on iznajmljuje ležaljke i suncobrane...isto sa krka...)... Andrej(Iz Krka)... i još neki lik kojeg neznam...hehe.. sladak... jaaako sladak...
-E Mirjana ko je ovaj?-tiho šapnem
- Aha Krepani...? to ti je konobar iz restorana...šta nije sladak...-
-Pa je.. al kak se zove?-
-Aha...mmm ... Ivan...ima ti 18 il 19 godina nisam ziher...-
-aha...- malo kiselim glasom to izlanem...
18 il 19 godina!!!!!!!!!!!!!... a ja imam 15... ma nema šanse... šmrc .. neće on niti primjetit klinku poput mene... buuuu....nisam ga službeno upoznala a već si ga moram izbit iz glave... al ono, nemreš jednostavno... vidiš ga svaki dan u restoranu.. obučenog u crne hlače i bijelu košulju, i kak se smiješi gostima restorana te poslužuje... to je nešto preslatko...
I tak prošlo tih par dana dok kažeš keks... i vratila se ja u Zagreb... s mislima i dalje na tog Konobara...s nastojanjem u što majnoj količini...
|